add

28 srpnja 2008

Dresura pasa

Dresura mladih pasa često počima prerano, što je u svakom slučaju greška. Svakako ne bi smijeli počet sa dresurom ako je pas premlad i nedovoljno psihički sazrio. Dresura njemačkog, belgijskog, francuskog i škotskog ovčara, šnaucera, dobermana i pudla možemo početi sa 12 – 14 mjeseci.
Erdel terijera, welškog i ruskog terijera, foksterijera, setera i boxera od Rotwailera školujemo nakon 18 mjeseci.

Dresura starih pasa može biti problem zbog već formiranih navika (uvjetnih refleksa), te prvo treba ići na «zaboravljanje» naučenog, a tek onda ponovno stjecanje novog znanja, što je težak i dugotrajan posao.
Na početku dresure obavezno sve radnje provoditi na povodniku, bez upotrebe sile. Strpljivo mu moramo pokazati što ustvari želimo s istovremenim fizičkim utjecajem.
Dugotrajnim ponavljanjem vježbe pas povezuje sve podražaje i žuri se izvršiti određenu radnju – vježbu da bih odmah dobio pohvalu i nagradu koja slijedi. Na ispravan rad ga usmjeravamo pomoću zadovoljenja njegovih nagona (lov, hrana , pohvala).

Tijekom šetnje psa više puta pozovemo k sebi, pohvalimo ga i nagradimo ili nakratko napravimo neku vježbu i pustimo ga da se igra kao nagradu. Ne smijemo ga zvati k sebi samo onda kad ga želimo vezati i voditi kući, jer će taj čin pas doživjeti kao nelagodu i s vremenom neće htjeti doći.
Preporučljivo je da vježbamo svaki dan ili najmanje tri puta tjedno. Pas se hrani nakon vježbanja. Intenzivno vježbamo 10 – 15 minuta, a nakon toga slijedi 5 – 10 minuta odmora. To posebno vrijedi za mladog psa koji se brzo psihički i fizički umori, jer još nije stekao radnu kondiciju. Osim toga nije dobro raditi samo jednu vježbu duže od 10 minuta, a samu vježbu ne ponavljamo više od 3 – 5 puta za redom, jer će se pas zasititi i past će mu interes za rad.
Pohvala u krivo vrijeme smest će psa, a izrečena u pravo vrijeme dat će mu sigurnost.

Pohvala bi trebala uslijediti neposredno nakon radnje koju želimo pohvaliti. Što je dulji prekid, to će pohvala nepravilnije djelovati i možda će je pas povezati s nekom radnjom.Primjer: pas donese novine a zatim skače na nas. Mi mislimo da ga hvalimo za novine a on smatra da je pohvaljen za naskakivanje. Da bi pohvala učvrstila željeno ponašanje, trebala bi biti u uskoj vezi sa tim ponašanjem.Ponavljati znači uvijek postupati na isti način da bi se pas mogao naviknuti na oblik i način rada koji treba naučiti. Privikavanjem na tok vježbe raste sigurnost psa i povećaju se njegove šanse da nas razumije.

Pojedina vježbe treba da su kratke i neka se ne ponavljaju istog dana. Najbolje je prestati kad ih pas naročito dobro izvršava ili ako se iznenada pojavio mali uspjeh. U dane kad ništa ne uspijeva najbolje je odmah prekinuti vježbu ili priječi na rad koji psa naročito veseli. Daleko je bolje češće i manje vježbati nego rijetko vježbati i tada previše opteretiti izdržljivost psa. To naročito vrijedi za mlade pse.
Povodnik je samo pomoćno sredstvo i trebamo naučiti da ga pravilno upotrebljavamo. Glavno je pravilo : prisilu povodnikom treba rijetko primjenjivati. U biti ćemo se prema psu na povodniku tako ponašati kao da nije vezan. Prema tome, povodnik neće biti napet , već će labavo visjeti. Tada se pas neće moći vješati o povodnik ili mu se odupirati, već će slobodno hodati i održavati vlastitu ravnotežu.
Ostavljanje je osnovna vježba koja je potrebna u svakodnevnoj praksi vlasnika psa. Ako smo je s mladim psom već pripremili neće bit poteškoća. S vremenom se vježba tako proširi, da pas ostane svugdje ležati dok se njegov vlasnik ne vrati.
Ostavljanje se vježba u sjedenju i ležanju. Naročito je važno da psa nikada ne pozovemo iz tog položaja već da vlasnik dođe po njega.
Ako je pas dobro pripremljen, može se ova vježba bez daljnjeg uvrstiti u vježbu ''hodanje, okretanje''. Ako pas nije pripremljen treba posebno vježbati sjedenje. Preporučuje se nadalje vježbati sjedenje iz pokreta. Za tu je vježbu preduvjet da je pas naviknut na ovratnik i povodnik.

Dok vježbamo '' hodanje, okretanje '' i dok hodamo ravno, lijevom ćemo rukom primiti povodnik tik uz ovratnik i uz '' sjedi ''povući psa prema gore. Time ćemo mu podići glavu. Nakon zvučnog znaka, učinit ćemo još dva, tri sve polaganija koraka i tada stati, a da ne popustimo zategnuti povodnik. Ako pas sada ne bi sjeo, preuzet ćemo povodnik desnom rukom ne popuštajući zategnutost. Dvama prstima lijeve ruke pritisnut ćemo psa o sapi a pas će tada sjesti. Čim stražnji dio psa dodirne pod, otvorit ćemo desnu ruku kako bi popustila napetost povodnika. Istovremeno ćemo reći ''dobar, sjedi''. Ako bi se pas opet podigao, ponovno ćemo desnom rukom prihvatiti povodnik i postupiti kao gore. Nakon stanke nastavljamo kretanje.

Nema komentara: